СПЕКТАР

СПЕКТАР
НовиБусур

ПРЕВЕДИ - TRANSLATE

среда, 5. јун 2024.

Pop Stoiljko Kajević. ИСПОВЕСТ

 ......

         СВЕДОЧАНСТВО


............

-Imigrant sam postao 1963.godine, baš negde uoči ubistva Džona Kenedija. Pobegao sam u Trst, gde sam proveo četiri meseca, sačekao da mi se priključi moj rođeni brat, učenik četvrtog razreda Bogoslovije, a onda smo 7 dana putovali do Francuske, pešice, po brdima i dolinama, da bi se obreli u ruskoj akademiji Svetoga Sergeja. Kad smo sreli prvog srpskog emigranta, Mišu Milosavljevića, bivšeg konzula Kraljevine Jugoslavije, koga je Andra Lončarić poslao da nas sačeka, upitao sam ga: “Čika Mišo, kako je ovde?

-Sinko, nikome mladom ne verujemo, u sve sumnjamo da su udbaši! Idite kod braće Rusa, pa ćemo videti…

Jedno veče dođe kod mene moj drug Branko Čelikić, koji je sa mnom završio Bogosloviju, ali nije želeo da bude sveštenik, nego je postao učitelj, a potom je počeo da radi za Službu. I kaže mi, sav usplahiren: “Gotov si! Pečen si, dobićeš 7 ili 8 godina zatvora. Beži još noćas!”

Pop Stoiljko Kajević

I tako nas dvojica odemo kod Rusa, oni nas prime na Akedemiji na kojoj sam služio, i naučio ruski. Vremenom sam sreo druge naše ljude, emigrante, poput Velimira Piletića, četničkog komandanta Istočne Srbije, inače unuka Serdara Jola. Zatim Lazara Dabetića, i na kraju onog glavnog, Andru Lončarića, kome sam predao pismo preporuke od Đure Đurovića, sekretara Draže Mihajlovića. On nas je dalje obučavao da budemo njegov udarni tim…

   видети опширније

 ....

.........    34.117 прегледа 10. 7. 2019. Teško je zamisliti sveštenika sa biblijom u jednoj, a bombom u drugoj ruci. A otac Stojiljko Kajević (82) je bio upravo to. Još kao mladi bogoslov morao je da beži iz Titove Jugoslavije zbog jedne strasne propovedi, a posle je sve bio danak sudbine – postao je mozak i duša Srpskog oslobodilačkog pokreta “Otadžbina”, patriotske ali i terorističke organizacije koja je bila najveća kost u grlu ozloglašene UDBA-e, proveo je sedam godina po američkim zatvorima, gde mu je, po sopstvenom priznanju, đavo mnogo puta iskušavao veru i ljudskost. Na kraju puta, Kajević kaže da se nije pokajao, da je činio ono što je morao, ali da je nastojao da uvek sledi Božji put i da se drži zapovesti. Danas je penzioner u Čikagu, gde s vremena na vreme održi poneku službu, zameni nekog sveštenika koji je bolestan i odsutan. Još uvek vitalan, britke pameti i fotografskog pamćenja, pristao je da za Serbian Times otvori dušu, i kaže kako je sve to bilo. Sa Titom, Đujićem, Lončarićem, Kašikovićem, FBI, Kavajom, Remzi Klarkom, Geri Gibsonom, patrijarhom Pavlom, bombašima i batinašima, kriminalcima i policajcima, ubicama i svecima…...

                       видети   опширније     0:11 / 1:02:15 EKSKLUZIVA,POP KAJEVIĆ: Boreći se protiv Tita digao sam u vazduh 6 ambasada i 7 godina bio u zatvoru

Нема коментара:

ФРЕСКЕ

ФРЕСКЕ
ПОСЛЕДЊИХ ВРЕМЕНА