НАЈВАЖНИЈА ЛИНИЈА
ГДЕ ИЗЛАЗЕ ВАМПИРИ (посебне странице)
Чуваркућа 2018
ПОСЕЋЕНОСТ
Тајноводство
Дневник Прео., 14.01.18
Иза белих велова поезије
ПОСЕБНЕ СТРАНИЦЕ| Бизарни осврти
ПРЕВЕДИ - TRANSLATE
НОВОСТИ – ДИЦ-a Билтен "Сазвежђа З"
четвртак, 27. фебруар 2025.
среда, 26. фебруар 2025.
понедељак, 24. фебруар 2025.
"Da li ste svesni kome pretite?"
Moćne reči učiteljice Olivere iz Lazarevca koje treba da čuje cela Srbija: „Da li ste svesni kome pretite?“
Moćne reči učiteljice Olivere iz Lazarevca koje treba da čuje cela Srbija: „Da li ste svesni kome pretite?“
„Kome pretite? Generaciji koja je odrastala u vreme građanskog rata u Srbiji, u vreme hiperinflacije, studentskih protesta 90-ih godina, bombardovanja. Generaciji koja je odrastala na embargo kolaču, maminim prepravljenim haljinama, tatinim pantalonama i sakoima, bakinim kaputima iz Titovog doba. Da li zaista mislite da ćete nas slomiti?“
Danas je u Lazarevcu od 12.30 h do 17.30 h blokirana jedna od glavnih raskrsnica u gradu. Na taj prostest pozvali su maturanti gimnazije u Lazarevcu jer žele da pokažu koliko su istrajni u svojoj borbi i da neće stati dok se zahtevi ne ispune.
Njenu objavu sa Fejsbuka prenosimo u celosti.
„Učiteljica sam u obistavi, od početka drugog polugodišta. Ja sam jedna od 30 i kusur mojih jataka, Dulovaca.
Majka sam jednog maturanta, jedne srednjoškolke, tetka jedne studentkinje i jednog vatrogasca. Učiteljica mnogih studenata.
Taj maturant letos je proveo dve noći ispod nadstrešnice, čekajući prvi voz za Beograd, da se sa svojim drugarima vrati sa koncerta u Novom Sadu. Mogao je i da se ne vrati. Imao je sreće.
Ta srednjoškolka i ta studentkinja mogle su biti jedna od pregaženih na protestima. Imale su sreće.
Taj vatrogasac mogao je biti zatrpan gomilom zemlje u Petki. Imao je sreće.
I ja imam sreće. Zato što imam njih. Zato što imam gomilu studenata sa kojima sam 4 godine delila njihove sreće i tuge, opismenjavala, previjala oderana kolena, tuširala na rekreativnim nastavama, uspavljivala, budila za doručak, okretala prevrnute majice, tražila par izgubljene čarape, govorila:
– Spavaj mirno, ja sam tu, u hodniku. Ne plaši se mraka.
Imam sreće što imam njihove roditelje, bake, deke koji se ozare svaki put kada me sretnu. Moji sugrađani!
Da li sada treba da se zavučem u mišju rupu, u učionicu, da se sakrijem iza njih? Da čekam da oni reše moje probleme?......
izvor:!!!!!